Login
Main menu

Vjetroelektrane na morima mogle bi ukrotiti snažne uragane prije nego stignu do kopna

Računalne simulacije profesora Mark-a Z. Jacobson-a su pokazale da bi off-shore vjetroelektrane s tisućama vjetroturbina mogle iscrpiti moć triju nedavnih uragana, značajno im smanjiti snagu vjetrova i prateće olujne valove, a tako i sprečiti milijarde dolara štete.

hurricane news

Bjorn Carey
Računalna simulacija Marka Jacobson-na sa Stanforda ukazuju na off-shore vjetroelektrane koje bi mogle značajno smanjiti brzinu vjetra i olujni val jačih uragana. ( Foto : ssuaphotos / Shutterstock )

 

Posljednjih 24 godina, Mark Z. Jacobson, profesor graditeljstva i zaštite okoliša na univerzitetu Stanford razvija složeni računalni model za proučavanje onečišćenja zraka, energije, vremena i klime. Nedavna primarna primjena modela korištena je za simulaciju i razvoj uragana, a drugi dio simulacije bio je namijenjen da se utvrdi koliko energije vjetroturbina može izvući iz globalnih strujanja vjetra.

U svjetlu ovih novijih istraživanja modela za simulaciju, osobito nakon uragana Sandy i Katrine kako je rekao, bilo je prirodno da se pitaju: Što bi se desilo ako bi uragan naišao na veliki niz offshore vjetroturbina? Da li bi energija vjetra utrošena na vrtnju turbina usporila vjetar i umanjila snagu uragana, ili bi uragan uništio turbine?

Da bi dobio odgovor na svoje pitanje otišao je korak dalje u razvoju svog modela i simulirao ono što bi se moglo dogoditi ako bi uragan naišao na ogromnu farmu vjetroelektrana koje se protežu mnogo kilometara od obale i uz obalu. Nevjerojatno, ali otkrio je da bi vjetroturbine mogle poremetiti uragan dovoljno da se smanji njegova vršna brzina vjetra sa 148 km na sat i do 79 posto.
(Video simulacije uragana dostupan ovdje.)

Studija provedena od strane Jacobsona i Cristine Archer te Willett Kempton sa sveučilišta u Delawareu, objavljena je u online u časopisu "Nature Climate Change".

Istraživači su simulirali tri uragana: Sandy and Isaac, koji su pogodili New York i New Orleans  u 2012, i uragan Katrina, koja je opustošila New Orleans u 2005.

"Otkrili smo da kada su vjetroturbine prisutne, one usporavaju vanjsku rotaciju vjetrova uragana", rekao je Jacobson. Poslijedično se smanjuje i  visina valova, što smanjuje kretanje zraka prema središtu uragana, pojačavajući središnji tlak, što pak zauzvrat usporava vjetrove cijelog uragana i brže ga rasipa".

U slučaju Katrine, Jacobsonov model pokazao je da bi niz od 78 tisuća vjetroturbina na obali New Orleansa znatno oslabljela uragan mnogo prije nego bi stigao do kopna.

U računalnom modelu u vrijeme kada je uragan Katrina dosegao kopno, njene simulirane brzine vjetra smanjile su se i za 36 do 44 metara u sekundi (između 80 i 98 mph) a olujni udari smanjeni su i do 79 posto.

Za uragan Sandy, model je simulirao smanjenje brzine vjetra od 35-39 metara u sekundi (između 78 i 87 mph), i smanjenje olujnog udara od čak 34 posto.

Jacobson priznaje da bi u SAD-u , došlo do političkoh otpora i na instalaciju od nekoliko stotina offshore vjetroturbina, a kamoli na desetke tisuća, no on misli da postoje dva financijski motivirana poticaja koji bi motivirali takvu promjenu.

Jedan od njih je smanjenje štete od uragana. Šteta od teških uragana, uzrokovanih jakim vjetrovima i olujnim nanosima uz koje su vezane poplave, mogu izazvati štete u milijardama dolara. Uragan Sandy primjerice izazvalo je oko 82 milijarde dolara štete kroz tri savezne države.

Drugi razlog je, rekao je Jacobson  kako će vjetroturbine isplatiti same sebe dugoročnim generiranjem električne energije, dok će u isto vrijeme smanjiti zagađivanje zraka i globalnog zatopljenja te pružiti energetsku stabilnost.

"Turbine će također smanjiti štetu, ako uragan prolazi kroz njih", rekao je Jacobson. "Svi ti čimbenici svaki na svoj način smanjiti će troškove za društvo offshore turbinama i to bi trebala biti dovoljna motivacija za njihov razvoj."

Alternativni plan za zaštitu primorskih gradova uključuje izgradnju ogromnih zidina do mora. Jacobson je rekao da iako oni mogu zaustaviti olujni val, oni neće bitno utjecati na brzinu vjetra. Trošak njihove izgradnje također je značajan s procjenama između 10 i 40 milijardi dolara po instalaciji.

Današnje turbine mogu izdržati vjetar brzine i do 180 km/h, što je u rasponu kategorija 2-3 kategorija uragana, rekao je Jacobson. Njegovo istraživanje je pokazalo kako će prisutnost masivnih polja turbina vjerojatno spriječiti uraganske vjetrove od postizanja tih brzina.

Izvor: http://news.stanford.edu